29.10.2024., Zagreb – Leila Topić, kustosica ovogodišnjih Erste fragmenata. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Leila Topić
Rođena je 3. ožujka 1972. u Zagrebu, gdje je diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svoju profesionalnu karijeru započela je kao likovna kritičarka, istraživačica i nezavisna kustosica, sudjelujući u brojnim izložbenim projektima.
Od 2006. godine zaposlena je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje je isprva radila u Odjelu za odnose s javnošću, a potom preuzela vođenje muzejskih zbirki, uključujući Zbirku fotografije. U tom kontekstu osmislila je i realizirala niz izložbi i projekata koji su istraživali suvremenu fotografiju i njezina sučeljavanja s drugim medijima. Među istaknutim projektima ističe se suradnja s Organom vida na samostalnoj izložbi Rogera Ballena (2016.), izložbu Slavke i Milana Pavića (2022.) kao i iniciranje i uredništvo fotografske monografije umjetničke grupe ViGo, Potencijalno važne aktivnosti.
Kurirala je brojne samostalne izložbe, među kojima su radovi renomiranih fotografa i fotografkinja poput Goranke Matić, Slavke Pavić, Ivana Posavca, Milisava Mije Vesovića, Žarka Vijatovića, Tomislava Gotovca, Mare Milin i drugih. Njezin kustoski pristup temelji se na istraživanju interdisciplinarnih veza, generacijskog dijaloga i otvaranju prostora za medijske eksperimente. Organizira grupne i tematske izložbe, poput Krivog srastanja i zvučno-vizualnog ambijenta 5,5 na Richterovoj ljestvici, kojima problematizira suvremene vizualne fenomene kroz fotografski medij.
Osim izložbenog djelovanja, aktivna je članica stručnih udruga, uključujući hrvatsku sekciju AICA-e, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i ICOM. Redovito objavljuje eseje i likovne kritike u stručnim publikacijama te sudjeluje na međunarodnim kustoskim radionicama i predavanjima. Doktorandica je pri Fakultetu za medije i komunikaciju u Beogradu, gdje istražuje umjetničke grupe i kolektive u Jugoslaviji od 1945. do 2000. godine.
Njezin rad karakterizira posvećenost istraživanju fotografije kao umjetničkog i dokumentarnog medija, kao i angažiranost u promicanju vizualne kulture kao alata za širu društvenu emancipaciju.