U Fotoklubu Rijeka 2010. godine utemeljili smo dvije važne nagrade posvećene našim bivšim članovima, a to su Nagrada Đoko Milekić i Nagrada Viktor Hreljanović. Cilj utemeljenja ovih nagrada je trajno sjećanje na važne riječke fotografske autore čiji stvaralački dosezi svojom snagom i originalnošću pripadaju ne samo riječkoj i hrvatskoj već i aktualnoj europskoj povijesti fotografije.
Đoko Milekić pripada povijesti riječke i hrvatske fotografije kao vrlo značajno autorsko ime. Njegov autorski rad nije dosad u potpunosti istražen i vrednovan u kontekstu vremena i prostora u kojem je živio i stvarao. Posthumno je spomenut i uvršten u izložbi Sedmorica riječkih fotografa iz sedamdesetih koju je radio g. Ervin Dubrović 2007. godine u Muzeju grada Rijeke. Bio je tiha i povučena osoba i sa svim svojim bićem posvećen fotografiji i fotografskom stvaralaštvu. Živio je i stvarao u vrijeme Jugoslavije pa je bio prijatelj s mnogim riječkim, hrvatskim i jugoslavenskim autorima. Odlikuje ga originalan pristup temama koje je interpretirao te tehnički perfekcionizam u izradi fotografija. Ta posvećenost tehničko-tehnološkom statusu fotografije bila je u svrhu što bolje realizacije stvaralačkih ideja. Zbog svojih i umjetničkih, i ljudskih vrlina uvažavale su ga sve generacije fotografskih autora. Ovo utemeljenje nagrade i njeno dodjeljivanje na međunarodnim izložbama koje organiziramo samo je mali doprinos da riječka i hrvatska fotografija bude vidljivija i mali dug autoru koji je temeljio glavne fotografske tokove svog vremena.
Viktor Hreljanović, rođeni Sušačanin, već u dječačkoj dobi radi prve fotografije. U Drugom svjetskom ratu bio je sudionik partizanskoga pokreta i angažiran je kao ratni fotograf. Poslije rata aktivno se uključuje u fotografski život Rijeke kao jedan od inicijatora za aktiviranje Fotokluba Rijeka. Bio je izvrstan organizator te je pomogao i osnivanju Foto-kino kluba Jadran koji je djelovao pri Brodogradilištu 3. maj u kojem je i radio u propagandnoj službi. U dugom periodu bio je vrlo aktivni član Fotokluba Rijeka pa i predsjednik u jednom periodu. Mnoge članove riječke fotografije poučavao je umijeću fotografiranja što je Maks Peč, legendarni građevinar, sportski djelatnik, fotograf i novinar, nebrojeno puta istaknuo. Kao autora odlikuje ga smisao za čistoću kadra, a posebne zasluge ima u području eksperimentalne fotografije. Cijele nizove fotografija ili cikluse napravio je u jednom tipičnom ambijentu teške industrije, tj. 3. maju iz kojih možemo iščitati odnos snage maloga čovjeka /radnika/ i monumentalnih brodograditeljskih konstrukcija. Njegov fotografski rad uglavnom je tematski vezan za Istru, Primorje i Rijeku. Svoju strast za fotografijom prenio je na sina Egona i unuka Ivora.