Izložba fotografija industrijske baštine Siska i Rijeke zamišljena je tako da se prvo postavi u Sisku što je i ostvareno od 18. 9. do 8. 10. 2020. godine u Gradskom muzeju Sisak, a u Rijeci odmah poslije zatvaranja u Sisku. No, pandemija koronavirusa omela nas je da izložbu postavimo u Galeriji Principij, već smo je morali online objaviti.
Fotografska izložba dijela industrije Rijeke i Siska, ili je bolje reći ono što je od nje ostalo, jeste mali omnibus koji čine četiri priče: četiri različita autora, četiri pogleda na aktivnu industriju i onu koje više nema pa njene ostatke svrstavamo u industrijsku baštinu. I Sisak i Rijeka nekada su slovili kao jaki industrijski centri, ali je, na žalost, sada u ovim gradovima više ostataka te industrije nego što je aktivne.
Ova je svojevrsna kulturna suradnja Siska i Rijeke pokrenuta inicijativom g. Miroslava Arbutine, voditelja Centra za stare fotografske procese u Sisku. Ideja i koncept izložbe realizirani su tako da su dvije autorice iz Siska, Irma Podoreški i Lorna Kijurko, boravile jedan dan u Rijeci i fotografirale 3. maj i Inu na Mlaci. (I jedna i druga industrija nisu aktivne kao nekad, ali proizvodnje još uvijek ima.) Riječki tim činili su Dario Jurjević i Borislav Božić. Oni su jedan dan boravili u Sisku i fotografirali Stari mlin i Silos koji su već poodavno izgubili svoju funkciju i sada su avetinjski prazni i paučinom „okovani“. Dakle, nekadašnja dva industrijska giganta svakoga grada tema su ove fotografske priče.
Premda su neki od njih radno vrlo živahni, na fotografijama ne vidimo niti radnike niti dinamičnost radnih procesa, osim na jednoj slici Lorne Kijurko gdje je na radnoj bluzi radnika u prvom planu natpis 3. MAJ – zamućen i kao takav izvrsno korespondira s oštro ocrtanim natpisom 3. MAJ na dizalici u drugom planu i u gornjem dijelu kadra. Na ostalim fotografijama autori se manje-više bave kompozicijskom strukturom kadra, tj. estetikom slike. Većina je fotografija u crno-bijelom registru, osim njih nekoliko u boji kod Irme Podoreški i Borislava Božića.
Izazov je prolaziti velikim radnim prostorima punim kojekakvih instalacija, pogonskih konstrukcija, kotača, zupčanika, lanaca, cijevi i koječega što je važno u tehnološko-radnom procesu, a sada isključivo služi kao dobar motiv fotografu. I ne trebamo razumjeti sve industrijske posebnosti i zakonitosti. Dovoljno je da osvijestimo da je nešto naprasito nestalo ili prestalo biti važno u ovim velikim svjetskim industrijsko-tehnološkim tranzicijama jer je kapitalu neprofitabilno. Bitno je da se osnivaju udruge i da sami pojedinci pokreću inicijative kako bi se bar u nekom obliku sačuvala povijest industrije, povijest specifične industrijske arhitekture. Naprosto da se sačuva povijesno-kulturološki okvir jednog vremena koji identitetski označava i vrijeme, i prostor, i grad, i ljude.
U mnogima je gradovima, pa tako i u Sisku i Rijeci, mnoštvo ostataka bivše industrije koja se, negdje više negdje manje, fotografski dokumentira ili interpretira te tako čuva i otima zaboravu. U ovom slučaju to je prikazano kroz poetičnost i likovnost detalja, ma što oni predstavljali, kao što su to djelomično uradile Podoreški i Kijurko, ili avetinjski napuštene i zapuštene prostore s ostacima strojeva ili njihovih dijelova kod Jurjevića, ili pak magična prisutnost svjetla kod Božića.
Ova izložba, što se tiče sisačke i riječke industrije, nije sveobuhvatna. Ona je samo jedna ideja, jedan koncept koji se može i treba u budućnosti nadograđivati i proširivati, a do nekoga novoga fotografskog ispreplitanja ostataka industrije ova će dva grada živjeti svoj mirni život – Sisak uz vječnu obgrljenost Odre, Kupe i Save, a Rijeka će sanjati svoju mističnost mirnim protokom Rječine i snažnim vodama mora.
Borislav Božić, prof.
INDUSTRIJSKA BAŠTINA SISKA I RIJEKE
U sklopu manifestacije „8. Dani industrijske baštine grada Siska“, Foto klub Siscia Obscura i Gradski muzej Sisak organiziraju 7. put za redom izložbu na temu industrijske baštine. Izložba je nastala kao projekta suradnje fotografa Rijeke i Siska u sklopu kojega je Sisak ugostio dva fotografa iz Rijeke, Borislava Božića i Daria Jurjevića, koji su fotografirali baštinu Siska, Rijeka je ugostila dvije fotografkinje iz Siska, Irmu Podoreški i Lornu Kijurko, koje su fotografirale industrijsku baštinu Rijeke. Na taj način se sisačka i riječka industrijska baština stavljala u širi kontekst te izlaze izvan lokalne sredine. Cilj ove izložbe je popularizacija industrijske baštine, fotografske djelatnosti i povezivanja Siska i Rijeke.
Istraživanje industrijske baštine donosi puno izazova. Kompleksni odnosi koje je formirala industrija na pojedinim područjima donosi niz elemenata koji predstavljaju dio lokalnog identiteta i prihvaćeno je od lokalne zajednice kao nešto zajedničko. S druge strane isti ti elementi predstavljaju i dio kolektivnog identiteta na široj razini. U tom međuodnosu treba potražiti elemente koji povezuju i koji nadilaze odnos lokalno-regionalno te postaju dio zajedničke priče. Upravo zbog toga je interesantan komparativan pristup u istraživanju u kojem se kao primjer uzimaju dvije ili više sredina te se pokušava ukazati na sličnosti i razlike s naglaskom na povezivanju. Upravo kompariranje gradova Siska i Rijeke predstavlja sjajan primjer istraživanja industrijske baštine i ukazivanje na na njihove specifičnosti koje mogu poslužiti za povezivanje. Posebno je interesantno ako se to čini putem fotoaparata. Fotoaparat je utvrđen određenim tehničkim elementima, no estetika fotografa utvrđuje motiv. Fotoaparat postaje sredstvo kojim fotograf istražuje i bilježi motive kao i znanstvenik koji u arhivama povijesnu građu. Fotograf bilježi trenutak u vremenu, ali i ukazuje na promjene koje su se dogodile kroz vrijeme. Ta višeslojnost stavlja pred fotografa težak teret i odgovornost da svojim fotografijama ukaže na promjene i promatraču pošalje nedvosmislenu poruku. U kontekstu industrijske baštine, fotograf nudi promatraču sliku postojećeg stanja, ali i ukazuje na promjene koje su se dogodile kroz vrijeme. U komparativnom pristupu koji nudi ova izložba mogu se utvrditi sličnosti i razlike između Siska i Rijeke kao nekadašnjih industrijskih giganata, a svaki pojedinačni motiv može poslužiti za zajedničko promišljanje o sudbini takvog tipa baštine, te za daljnje povezivanje umjetnika i znanstvenika ta dva grada.
Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak
LORNA KIJURKO
Rođena je 1985. Odrasla je u Rovinju, a trenutno živi i radi u Zagrebu. Od 2014. godine posvećuje se vizualnom izražavanju putem medija fotografije. Radove isprepliće s vlastitim iskustvima, a zabilježeni trenuci služe kao tragovi interpretacije života. Ne ograničavajući se na određeni žanr, istražuje okolinu sa naglaskom na crno-bijeli izričaj. Portrete i umjetničku akt fotografiju izdvaja kao primarni fokus. Njeni radovi izloženi su na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. U galeriji Sv. Toma, Zavičajnog muzeja grada Rovinja, godine 2016. prvi puta predstavlja javnosti ciklus aktova “Živost” koji je i dalje danas u nastanku. Članica je Sekcije za fotografiju ULUPUH-a.
IRMA PODOREŠKI
Rođena je 1978. godine u Sisku. Fotografija je zanima oduvijek kako sama kaže, a isto tako gaji velika ljubav prema putovanjima što je dobar sinergijski odnos fotografije putovanja. Koliko god je uzbuđuju putovanja i upoznavanje novih gradova, krajeva, ljudi još više je raduje mogućnost fotografiranja svega tog proživljenoga. Fotografija joj je neka vrsta relaksacije, opuštanja.
U veljači 2012. učlanjuje se u Foto klub Siscia Obscura kako bi s istomišljenicima dijelila svoju strast prema fotografiji. U isto vrijeme kupuje novi DSLR fotoaparat što je dodatni poticaj i motiv da što dublje i temeljitija „zagrize“ u taj čarobni svijet fotografije. Vrlo intenzivno i u kontinuitetu fotografira i mudro kaže: „Sve oko mene je fotografija.“
Sudjelovala je na više od četerdeset izložbi i osvojila niz nagrada i pohvala za svoj fotografski rad.
DARIO JURJEVIĆ
Rođen je u Rijeci 1960. g. gdje završava srednju Građevinsku školu. Ozbiljnije ulazi u fotografiju 1996. iako je fotoaparat prisutan u njegovu životu odmalena. Kupuje aparat “Zenit TTL”, svjetlomjer i objektive i kreće u istraživanje fotografskih tehnika i fotografske slike. U tome je potpuno samouk. Godine 2002. prvi put šalje fotografije na “4. podravski salon fotografije”- Đurđevac i osvaja drugu nagradu. Do danas je sudjelovao na 48 skupnih izložbi te osvojio 17 nagrada, pohvala i diploma.
Prvu samostalnu izložbu “Urban blues” priređuje 2015., godine 2019. ima tri samostalne izložbe “Zvončari”, “Krvotok grada” i “Grafiti i murali Rijeke”, a 2020. jednu samostalnu izložbu “Slika industrije Rijeke”.
Član Fotokluba Rijeka postaje 2010. g. i tu se 2014. uključuje u Sekciju ljubitelja analogne fotografije te u svom prostoru uređuje i fotolaboratorij.
Član HDLU-a Rijeka postaje 2019. Te iste godine, privučen alternativnom fotografijom, pohađa i tečaj “Gumoil print proces” u Sisku – “Centar starih fotografskih tehnika”. Bavi se i camerom obscurom.
BORISLAV BOŽIĆ
Diplomirao je na studiju likovne kulture, smjer grafika na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Na početku svoga pedagoškog rada dobiva nagradu kao najbolji prosvjetni radnik za školsku godinu 1985./86. Za poticanje i njegovanje fotografskog stvaralaštva kod mladih 2004. godine dodijeljeno mu je zvanje instruktor-savjetnik s Plaketom Izidora Kršnjavog, a 2005. godine na nacionalnoj razini dobitnik je Godišnje nagrade za rad s mladima na području fotografije.
Inicira i utemeljuje Galeriju Principij u okviru rada Fotokluba Rijeka. Potiče i osniva Fotosavez Primorsko-goranske županije s ciljem okupljanja i dinamiziranja rada fotografskih autora s primorsko-goranskoga područja.
Inicirao je i osnovao Sekciju mladih, Sekciju ljubitelja analogne fotografije, Festival fotografije mladih „Život je lijep“. Utemeljio je i koncepcijski osmislio Riječki festival fotografije PHOTORI koji se godinama održava svake jeseni.
Istražio je i postavio izložbu 120 godina hobističke fotografije u Rijeci te inicirao osnivanje i osnovao e-Muzej riječke fotografije.
Kao član Umjetničkog savjeta HDLU-a Rijeka pokrenuo je i realizirao dva Međunarodna salona umjetnosti minijature posvećena najvećem renesansnom umjetniku malog formata – J. J. Kloviću.
Dobitnik je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2017. godinu za izniman i prepoznatljiv doprinos umjetničkom i pedagoškom razvoju grada te promicanju svijesti o važnosti kulture za identitet Rijeke.
Za 2019. godinu dobitnik je nagrade Tošo Dabac za sveukupno fotografsko stvaralaštvo koje je prepoznato u Hrvatskoj i izvan njenih granica.
Utemeljio je Školu fotografije u kojoj su se educirali mnogobrojni fotografski autori, a neki od njih su trenutno u vrhu svjetske fotografske scene. Kao iskusni prosvjetni radnik i potvrđeni umjetnik razvio je specifičnu metodologiju predavanja kojom se najlakše usvajaju temeljna znanja i uspješno razvija osobna kreativnost.
Član je HDLU-a Rijeka, Umjetničkog savjeta HDLU-a Rijeka, predsjednik Fotokluba Rijeka i Fotosaveza Primorsko-goranske županije.