OKO KULTURE

S otvorenja izložbe Oko kulture, 30. 10. 2014. u Galeriji Principij

U prepunoj galeriji prisutne su pozdravili riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar i predsjednik Fotokluba Rijeka Borislav Božić. U svečarskom raspoloženju objavljena su imana nagrađenih a dodjela nagrada po oodluci žirija i nagrada publike bit će na zatvaranju izložbe 10. studenog.


PRVA NAGRADA

ZVONKO RADIČANIN

Fotografije „Ples sa sjenom“, „Nogometaš“, „Poslije nevere“, „Razmjena pogleda“, „CroVespa“ i “Mačji teritorij”, autora Zvonka Radičanina, u punoj mjeri i na formalnoj i na metaforičkoj ravni interpretiraju zadane teme natječaja. Autor je iz Zagreba i u tom je zanimljivije njegovo sudjelovanje i osvajanje nagrade. U ovom nizu fotografija valja izdvojiti plesača snimanog iz gornjeg rakursa. Zaustavljen je trenutak dječakovog skoka i njegov pogled s osmijehom na vlastitu sjenu. Plesati s vlastitom sjenom je trajna aktivnost koja se ne završava već uvijek razigrava. Dakle, to je proces koji traje, proces vječite i trajne uzajamnosti. I grad i čovjek su evolucijski uvezani i neodvojivi isto kao objekt i njegova sjena. Dječak je zauzet skakutanjem i igrom s vlastitom sjenom. Radostan je, bezbrižan, ništa ne primjećuje oko sebe. Cijeli svijet je njegov, a na praznom je gradskome popločanom trgu. On je manjina i svoju vlastitost ostvaruje u bezgraničnom, otvorenom, javnom ambijentu svoga grada. I on i grad „odrastaju“ najizravnije kroz igru – danas kroz igru sebe i svoje sjene, a sutra sebe i svoga grada.


DRUGA NAGRADA

DARIO JURJEVIĆ

Drugonagrađeni je Dario Jurjević, autor koji temi pristupa istraživački. Kao dobar poznavatelj svoga grada bira pozicije i svjetlosne senzacije gdje i kada će napraviti snimak. Fotografijom „Dva čovjeka i dvije dizalice“, gdje je pogled odozgo na vertikale dizalica koje se propinju po cijeloj visini kadra, a preko naglašenih vertikala otvara se pogled na bogati sadržaj u perspektivi. Slojevitošću prikazanog prostora podsjetio nas je na bogatu industrijsku prošlost Rijeke. Dva čovjeka, radnici u dnu kadra, stvarna su i simbolička uporišta današnje industrijske živosti. Jurjević bira atmosferske senzacije za snimanja urbanih ambijenata kako bi naglasio važnost određenog sadržaja /„Magla u portu“/ ili naprosto poslao ciljanu poruku. Vrijedno je pažnje kako je znalački zahvatio panoramski pogled na riječku luku u trenucima nakupljene magle.


TREĆA NAGRADA

IVAN KOSIĆ

Trećenagrađeni autor Ivan Kosić bavi se morem i čovjekom, vječnim i stalnim suodnosom ovih konstanti. Čas je to borba za egzistenciju „Prije svitanja“ ili „Regata“ na kojoj pratimo vještinu i snagu ljudskih mišića u svladavanju mora, a čas je to relaksirajuća atmosfera u neobaveznoj šetnji čovjeka uz more – fotografija „Riva“.


 IDEMO!

Namjera i nakana svakoga rada jest uspješnost, a kreativnog – originalnost. Kako biti originalan u ovim vremenima punim „šumova“ na svim razinama ili, bolje reći, kako prepoznati tu originalnost u vremenima koja se trse biti demokratska pa pod tom izlikom svi rade sve i svašta i opravdavaju svoje postupke „mantrajući“ po cijele dane riječ – sloboda? Ta je vrsta slobode, slobode koja ekspandira u svim pravcima mjera današnjeg društva. I neka je tako. U tom konglomeratu i košmaru valja biti sudac. Sudac zvuči gordo, odzvanja bojama strahopoštovanja. Blaže varijante ili umjereniji nazivi su izbornik, selektor, prosudbeno povjerenstvo, žiri. Zvali mi te ljude kako god zvali, njihov posao se uvijek svodi na isto. Ma što vrednovali, moraju napraviti vrijednosnu prosudbu. U konačnici nekoga moraju isključiti, a nekoga afirmirati do pozicije najboljega, prvog. Tako je to s ovom civilizacijom – uvijek netko mora biti prvi, a onda, po logici gradiranja, netko je i zadnji.
Čim su se autori odlučili prijaviti na ovaj fotografski natječaj Oko kulture kao dio projekta kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020., upisali su se u kategoriju najboljih. Zašto? Zato što oni koji „misle“ svoj grad i žele da on postane najbolji i sami su već po automatizmu tih želja i nakana – najbolji. U ovom slučaju tu prestižnost autori dokazuju nizom poslanih fotografija.
Prispjele fotografije svjedoče temeljito autorsko „češljanje“ grada, na istančani su se način dotakli suodnosa grada i čovjeka. Propitivali su sve teme /Voda, Manjine – Različitost, Rad, Luka/ kroz niz idejnih i kompozicijskih rješenja. Motivi su dominantno riječki, ali imamo ih i iz drugih mjesta. Fotografije snimljene u drugim prostornim ambijentima imaju ljepotu i snagu univerzalnosti i zbog toga su ravnopravno konkurirale za nagrade. Raznolikost sudionika po dobi i autorskom statusu govori da svi, baš svi razmišljaju o svome gradu i da im nije svejedno kakav on jest i kakav će biti. Grad je u interaktivnom odnosu s građanima, grad je živ. Ta dvosmjerna veza – akcija i reakcija, ta uzajamnost je pokretač mijena i jednih i drugih.
Ipak, da se ne dogodi relativizacija ljepote i neizvjesnosti natjecanja evo osnovnih činjenica:
Na natječaj se prijavio 71 autor s 564 fotografije. Prijavljeni autori naši su sugrađani ili jednostavno oni koji vole naš grad. Žiri je radio u sastavu: Iva Prosoli, kustosica i voditeljica Zbirke zagrebačkih fotoreportera u Muzeju grada Zagreba te voditeljica kolegija Fotografija i umjetnička praksa od 1960-ih do danas na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Plamena Šarlija, viša stručna suradnica za muzejsko-galerijsku i ostale likovne djelatnosti u Odjelu gradske uprave za kulturu Grada Rijeke i Borislav Božić, profesor Likovne umjetnosti i Fotografije, predsjednik Fotokluba Rijeka.
Za ovu izložbu odabrane su 43 fotografije od 26 autora i ona je samo jedna u nizu akcija angažiranja javnosti u promišljanju svoga grada kao europske prijestolnice kulture. Umnoženost pojedinačnih energija, neovisno s koje idejne platforme dolazile, put je k ostvarivanju cilja. Poput grude snijega – začeta šakom snijega zakotrljana u vrtnji postaje sve veća, i veća, i narasta do neslućenih dimenzija.
I ova izložba Oko kulture dio je te ogromne platforme, koja začinje i obogaćuje ideju o Rijeci kao kandidatu za Europsku prijestolnicu kulture. Što god je proces mišljenja oko kandidature dinamičniji i sveobuhvatniji, Rijeka poprima bogatije dimenzije kulturne prijestolnice. Taj je proces paralelan i on se mora istovremeno odvijati u nama i u stvaranom sadržajnom i fizičkom prostoru grada. Dodatak koji proširuje vrijednost ove izložbe je i glasanje posjetitelja za najbolju fotografiju izložbe, a i „lajkanje“ na Facebook – profilu.
Pokrenute su, dakle, brojne platforme kako bi se Rijeka što sadržajnije kandidirala za Europsku prijestolnicu kulture 2020., želimo joj da poput grude snijega to i postane, mada nama već to i jest: europska prijestolnica kulture.

Borislav Božić, prof.
Rijeka, listopad, 2014.

Komentari su zatvoreni.