IZLOŽBA FOTOGRAFIJA URBAN BLUES DARIA JURJEVIĆA

URBAN BLUESDario Jurjević, Urban blues

Ovako je bilo na otvorenju izložbe

URBAN BLUES

Nakon ciklusa fotografija Mediterana i izložbe koju je pred više godina izložio na trajektu linije Brestova – Porozina, a koja je označila početak bavljenja fotografijom, Dario Jurjević nastavlja svoju strast prema mediju fotografije te nakon niza godina izlaže ciklus fotografija u kojima s otočkih pejzaža fokus objektiva usmjerava na urbani pejzaž i riječku situaciju. Riječ je o urban bluesu, kako sam opisuje ciklus svojih fotografija nastalih za šetnji po gradom s fotoaparatom, i u guštu. Rijeka je, svojom arhitektonikom, dinamikom horizontala i vertikala, kretnjama i odmorištima, centralna tema prezentiranog ciklusa, unutar kojeg autor sam po vlastitom afinitetu fokus zadržava na manje cjeline koje ga motivom intrigiraju. U ciklusu od stotinu fotografija moguće je bilo izložbu postaviti i na način prezentacije samo neke od postojećih cjelina. No, kada se nakon godina istraživanja i rada javi osjećaj osobnog skoka ili zrelosti, pa i sigurnosti u radu, dolazi do tendencije sagledavanja i analiziranja, potrebe nužnosti stvaranja uvida u svoja dostignuća. Otuda i brojnost izloženih fotografskih motiva te načina fotografiranja, koje je teško svesti pod zajednički estetski okvir, iako se poveznice naslućuju.

Prije svega, pogled na Rijeku Daria Jurjevića donosi fotografsko bilježenje znanih riječkih lokacija i urbanističko-arhitektonskih cjelina, kroz koje potom izvodi svoje viđenje grada. Iako je riječ o prepoznatljivim riječkim vedutama dio fotografija ukazuje na odstupanja, bijega od prepoznatljivog, što fotografijama daje posebnost pa i odabrani motivi poprimaju modus različitosti. Ponegdje iza arhitektonskih fasada krije se i opis načina življenja u Rijeci. Socijalna dimenzija fotografije sugerirana je neposredno, ne „na prvu“; skrivena iza fasada direktnosti indirektno je postavljena unutar sceničnosti motiva, odnosno na naličju fotografiranog kadra. Iako se ne nazire, fotografski motivi više su obavijeni protokom vremena negoli amblematskom aurom. Draž prolaznosti očituje se kako u dugim ekspozicijama, tako i u fotografijama fasada u svom nepromijenjenom izdanju; nagriženih vremenom više nego ljudskom rukom, za razliku od reprezentativne arhitekture fotografirane poštujući pravilan ritam i raspored na fasadama. Vrijeme kod Jurjevića nema značajku prolaznosti same po sebi, već radije prisutnosti. Jurjević izbjegava reklame, trendove ili obilježja kojima raspoznajemo pojmove u vremenu. Vrijeme sadašnjeg trenutka ne postoji bez trenutka prošlosti, bez sjećanja, pa u izloženim fotografijama, više negoli ikoje obilježje tih znanih motiva prevladava njihova zasebnost u odnosu na naše poimanje sadašnjeg vremena.
Atmosfera riječkog Korza, snimana je u tehnici crno-bijele fotografije u najživlje doba dana, u podne, kada svi prolaze, i po kiši ili za sunčano vrijeme. Sadržajno obuhvaća svu moguću akciju koja se u jednom te istom trenutku odigrava na Korzu. Neke fotografije snimane su iz višeg rakursa, dok su druge napravljene u iz mase hodača, pa nam se prolaznici čine u neposrednoj blizini, gotovo nadomak ruke. Dramatičnost ugođaja dodatno je postignuta geometrijskom ornamentikom blagdanske dekoracije lampica, koje gube svoj smisao snimljene za svjetla i u crno-bijeloj fotografiji, što pak pridonosi iracionalnosti atmosfere. Upravo u tom kontrapostiranju elemenata i situacija, sublimiranju i integraciji različitosti, vidim autorski rukopis Darija Jurjevića. Jer iako je dnevna Rijeka centralna tematska okosnica ciklusa, horizontale i vertikale, te pokrenutost, kompozicijska odrednica, atmosfera fotografija otkriva autorsku interpretaciju i najavljuje autorski senzibilitet i autentičnost.


dario jurjevic

Dario Jurjević

Rođen u Rijeci 1960. g. gdje završava srednju građevinsku školu. Po završetku iste, zapošljava se u pomorskoj privredi, gdje i danas radi, u “Jadroliniji”.
Ozbiljnije ulazi u fotografiju 1996. g., iako je fotoaparat od malena prisutan u njegovom životu. Kupuje aparat “Zenit” TTL, svjetlomjer i objektive, i kreće u istraživanje fotografskih tehnika, i fotografske slike. I u tome je potpuno samouk.
2002.g., prvi put šalje fotografije na “4. podravski salon fotografije”-Đurđevac, i osvaja 2. nagradu. Nakon toga intenzivira fotografski rad, te od onda do danas učestvuje u 31 skupnoj izložbi.
2004.g., priređuje prvu samostalnu izložbu, nakon nje još dvije-2005.g., i 2006.g.
2010.g. Postaje član foto kluba “Rijeka”, a početkom 2014.g. Uključuje se u sekciju ljubitelja analogne fotografije, te uređuje i foto laboratorij u svom prostoru.
Svoju galeriju fotografija ima na Flickr.com.


Atmosfera inverzije vidljiva je u još jednom motivu s Korza, studentskim demonstracijama, gdje je dualnost postavljena na smjehu i radosti mladosti pored kojih i demonstracijske parole, razoružane osmjesima, gube na svojoj agresivnosti. Sudeći po fotografijama, rekli bi da se ovi mladi ljudi ne bore kontra poreza, nameta, lanaca birokracije, već pronose probuđeni stav i svijest o vlastitoj bitnosti, značaju i ljepoti.
Osim iracionalnih elemenata nastalih spajanjem suprotnosti silnica, fotografije riječke luke ukazuju na ponešto drukčiji tretman motiva. Posebno se to odnosi na fotografiju snimljenu iz zone riječke rafinerije, s visine i gornjeg rakursa u cilju kreiranja prostorne dubine koja uokviruje zonu zaljeva. Osjetljivi smo u Rijeci na ambijente lučkih skladišta i riječke dizalice uz more. Kadar plijeni svojom dubinom, dok su brojnost linijskih horizontala i vertikala te oblika u opreci su sa sfumato efektom zamagljene kompozicije, bez sjena njezine arhitektonike. Estetika luke u izmaglici, presvučena koprenom lirskog, vremenski statičnog, desetljećima neizmijenjenog, romantiziran je pogled na arhitektonski centar lučkog grada tik uz more, a koji, pak, prevladava u cijelom riječkom fotografskom ciklusu Jurjevića.
Ispisano ne označava tvrdnje i nepobitne argumente, ali govori o istrajnosti i radu koji nosi potencijal daljnjeg, do neke sljedeće tematske postaje i nove potrebe za sagledavanjem ostvarene situacije.

Nadežda Elezović

 

Comments are closed