IZLOŽBA FOTOGRAFKINJE 2022.

Galerija Principij, 5. – 12. 3. 2022.

Pravda, pravičnost, ravnopravnost …

FOTOGRAFKINJE 2022.

Nisu ovo posebna vremena što se tiče nepravda, neravnoteža, omalovažavanja, nadmudrivanja nad drugima kako bi bili jači, veći, dominantniji. Tako je to kroz cijelu evoluciju ljudskoga roda. Uvijek je netko drugi uzimao sebi za pravo da tutori nad drugim, da mu „soli pamet“, da dijeli pravdu kako on misli da pravda jest, a pravda je sasvim nešto drugo. Zato ovu našu malu civilizaciju možemo pratiti kroz povijest destrukcija, razaranja i nepravda. Ako izuzmemo ovu zahvaćenu širinu iz ovih prvih par rečenica i svedemo se na ono najuže, na ono najosnovnije, opet ima nejednakosti, opet ima nepravde s velikim početnim slovom N. Ovdje prvenstveno mislim na neravnopravnost ili nepravdu prema ženama u današnjem svijetu. Visoko razvijena demokratska društva /ne znam jesu li ona takva ili nisu, ali se ona tako nazivaju/ i u svojim zakonskim aktima izričito propisuju u kojem procentu žene moraju biti zastupljene ne samo u parlamentima već i u drugim državnim institucijama. Sasvim skromno se pitam jesu li doista ta društva demokratska i visoko razvijena, ako ih se zakonom i visokim sankcijama tjera na ravnopravnost, na pravednost, tj. etičnost.

Davne 1857. godine na dan 8. ožujka žene su se pobunile u New Yorku i od tada su još nekoliko puta organizirano protestirale želeći pravdu. Bile su rastjerivane i ubijane da bi tek 1977. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda 8. mart proglasila službenim UN-ovim praznikom za ženska prava i svjetski mir.

Tako je i Fotoklub Rijeka 1979. godine organizirao izložbu povodom Međunarodnog dana žena u Malom salonu u Rijeci koja je bila izuzetno posjećena. Valja još spomenuti da su na toj izložbi, a i onim kasnijim, dominantno sudjelovali muškarci. No, shvaćajući afirmaciju i ravnopravnost žene na način da damo ženi, autorici važnost, godine 2010. inicirao sam u Fotoklubu Rijeka izložbu na kojoj su sudjelovale samo žene, članice kluba. Krenuli smo skromno – samo s članicama kluba i to je bio veliki uspjeh jer je javnost prepoznala naš osnovni cilj da ženu predstavimo kao autoricu, ženu subjekt, a ne ženu objekt. Već smo sljedeće godine prerasli u međunarodni okvir i ta praksa traje do danas. Svake je godine prema broju prijava odaziv na izložbu impresivan. Ove godine prijavila se 135 autorica iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Velike Britanije i BiH sa 761 fotografijom. Među prijavljenim autoricama je i naša draga počasna članica, devedeset i petogodišnja Slavka Pavić.

Kako su naši prethodnici u ovih 125 godina hobističke fotografije u Rijeci, a čiji smo mi sljednici, vodili računa o svojoj povezanosti sa zajednicom i aktualnostima društva, tako se i mi trudimo biti na tom tragu i s nadom da će i oni koji nas naslijede nastaviti ovaj uhodani put riječke fotografije. Ponosni smo jer našim idejama i radom doprinosimo demokratizaciji društva pa da to isto društvo već danas a i sutra bude bolje, pravednije i ravnopravnije. I svakako, druga važnost ovoga projekta Fotografkinja jest njegovanje umjetničke fotografije i zato svake godine angažiramo profesionalnu kustosicu da uradi selekciju fotografija i izdvoji najbolje za nagradu i pohvale. Ove godine to je uvažena povjesničarka umjetnosti i kustosica, gospođa Branka Arh.

Zahvaljujem se svim sudionicama, čestitam nagrađenim i pohvaljenim autoricama i sve ih pozivam na ponovno sudjelovanje u Fotografkinjama 2023, i na kraju svima vama čestitam vaš dan – Dan žena!

Inicijator projekta i predsjednik Fotokluba Rijeka

Borislav Božić, prof.

Ožujak, 2022.


PRVU NAGRADU DOBIVA

Mirjana Jelavić za fotografiju Šljivik

Mirjana Jelavić, Šljivik

DAN ŽENA, 2022.

Krenimo odmah s pohvalom: ovogodišnji nastup fotografkinja povodom obilježavanja Dana žena u riječkoj Galeriji Principij zaslužuje pohvalu prije svega zbog inventivnosti pogleda i nastojanja da se u mediju fotografije izrazi posebnost vlastitoga bića. Rekla bih ovako: većina autorica pokazala je koliko je važno raditi drugačije od drugih, u skladu sa sobom i sa svojim osjećanjem života i svijeta. I koliko je važna spoznaja da možemo u nedogled propitivati i tražiti nove izričajne načine, izražavati vlastite estetske vrijednosti, poglede i stavove, dokazati sebi i pokazati drugima kako se svakodnevni život može učiniti zanimljivim, posebnim i lijepim.

Pogledajmo fotografiju Maje Strgar Kurečić Elvirin božur 1. S pravom zaključujemo da je samo znalačko oko moglo usmjeriti objektiv na savršenu ljepotu koju stvara priroda za nas, prepoznati nijanse boje i svjetlost u boji, lirsko i profinjeno u detalju cvijeta. Ili pogledajmo fotografiju Tine O´Reilly Picture poetry u kojoj je autorica samoće i nestajanja: čovjek, osamljen i jedva vidljiv u gotovo praznom prostoru, zapravo je bez prostora jer svi oblici oko njega gube obrise. Temu samoće izrazila je i Petra Markač u fotografiji Along with the desert, ali njezin čovjek i u bespuću pustinje nalazi svoj put. Na ove fotografije nadovezala bih temu tišine u fotografiji Dijane Vukman Duboka. Pjesnikinja drži otvorenu knjigu, čita poeziju. Za nju ništa drugo ne postoji, samo ta otvorena knjiga s pjesmom koja je prenosi u svijet imaginacije, u medij riječi. Pa i mi poželimo saznati što to ona čita. Kao što poželimo saznati nije li ptičji par na fotografiji Dajane Čok pod nazivom Par zapravo metafora naših života? Svaka na svojem drvenom stupu, ne odmjerava li i naš svijet?

Nalazim da članice Kluba vrlo ozbiljno shvaćaju medij fotografije. Potvrđuje to i njihova okrenutost art fotografiji i konceptualnom pristupu. Riječ je o fotografijama koje sugeriraju ono što objektivno nije u kadru, stvarnost iza stvarnosti, događanje koje se domišljava u motriteljevom umu. Primjerice, na fotografiji Ane Hrćan Šojat Kad Anine noge gaze… noge gaze noge vlastite sjene, tj. stvarnost dodiruje iluziju. Jedan duhoviti i domišljati detalj briše granicu između stvarnosti i iluzije, a čitavom prizoru daje novu razinu promišljanja. Slični aspekt života prikazan je na fotografiji Svjetlane Olujić Tomaić Parallel lives, u dinamičnom preklapanju kadrova fokusirala je pogled na različita doživljavanja zbilje.

Na drugoj strani ovih meditativnih fotografija izdvajam izvrsnu fotografiju Maje Prgomet Hrvatska – Slovenija koja u nabijenom i dinamičnom kadru izražava životnu radost, snagu, spretnost, brzinu, sportsku borbu, zanos i strast igre.

Poručuju nam sudionice ove izložbe da je žena kreativno biće koje misli i stvara. Svjesna sebe, svoje snage, ljepote i vrijednosti, postavlja pitanja i odgovara na njih. Iz mnogih fotografija iščitavamo veliko NE svođenju žene na izložak, predmet, pozu, erotski objekt ili jeftinu dekoraciju.

Na kraju, zašto je nagrada pripala Mirjani Jelavić za fotografiju Šljivik? Zato što je fotografski čisto, jasno i profinjeno izrazila motiv. Zato što je ispričala sjajnu fotografsku priču u mirnom tonu, meko i fluidno, nježnih tonskih prijelaza i brižljive gradacije svjetla, bez dramatičnih rezova i sukoba suprotstavljenih elemenata. Prizor daje dojam perfekcionistički dorađenog bakropisa, poetskog crteža koji titra u izmaglici. Stabla, poredana u horizontalni niz i savršeni kompozicijski red, vibriraju krhkim krošnjama u gotovo nestvarnoj ljepoti. Tek ptice, bića neba i zračnih visina, organizirane u letu, dinamiziraju prostor i učvršćuju prizor.

Branka Arh


POHVALJENE AUTORICE


IZLOŽBA

Komentari su zatvoreni.